Osnovna škola "Tučepi"

        Bilo je tu vila, vještica, vatrogasaca, lopova i puno drugih pojedinačnih maski. Originalnošću nisu zaostajale ni skupne maske pa su se tu našli kauboji i Indijanke, pankeri po HNOS-u, bebe iz jaslica tete Grozde, likovi iz serije Lud, zbunjen, normalan i drugi. Program je vodila Žana Šulenta koja je redom prozivala sve maskirane. Najbolju pojedinačnu i skupnu masku birali su učitelji koji nisu razrednici te stručni suradnici škole, a čiji zadatak ove godine nije bio nimalo lagan. Na kraju su odlučili da najbolja pojedinačna maska bude Japanac tj. Matej Mijačika, učenik 4. razreda.  Najbolji kao skupna maska bili su učenici 3A razreda s učiteljicom Marijanom Mravičić koji su uprizorili seriju «Lud, zbunjen, normalan». Ove je godine krivac za sve bilo Ispitivanje svih vrsta i boja, usmeno, pismeno i nepismeno. Na kraju predstavljanja upriličen je i ples, a bilo je grickalica i sokova. Mada je bilo i razočaranih izborom, ostaje da se sljedeće godine potrude biti još bolji i originalniji.

ISPITIVANJE

     E, sad mi je stvarno svega dosta, pun mi je kufer. Nigdje ne mogu imati mira jer me stalno netko nešto pita, zapitkuje, ispituje.

      Evo, dođem u trgovinu, lijepo pozdravim, krenem po potrebne stvari, a netko iza mene govori.

      -  Ma vidi ti kulturnog djeteta! A čija si ti?

      U sebi se grizem i dođe mi reći: - Ćaćina i materina! -, ali se kiselo nasmiješim i odgovorim.

      Ako sebi poželim kupiti cipele ili neku novu krpicu, na vratima trgovine je već prodavačica sa namještenim osmijehom, puše mi za vratom pitajući može li mi pomoći, a ja još nisam ni vidjela što imaju. Ona u sebi vjerojatno misli: - Ova će me balavica samo namučiti, a ništa neće kupiti.

      Kad dođem kući iz škole, umorma sam i neraspoložena i nije mi ni do čega, već s vrata slijedi pitanje: -Zlato mamino, kako je bilo u školi?

      Ma, dajte mi malo zraka, nemojte me pilati , i ja imam pravo na privatnost pa makar se radilo i o mojim roditeljima.

      A tek škola! To je pravo mučenje. Svaki dan ispiti, provjere znanja, novo gradivo ili ponavljanje, uvježbavanje i kako li sve to ne zovu.

      - Sutra imate provjeru znanja, 15-minutnu – kaže učiteljica. Kao da se za nju ne treba  spremati, bubati, štrebati, grijati stolicu satima ako si kampanjac. A ja ih znam puno. I ja sam među njima.

      Zato za sve svoje probleme krivim propitkivanje, ispitivanje svih vrsta i boja, svih rasa, usmeno, pismeno i nepismeno. Krivo je

- jer ne mogu mirno spavati,

- jer ne mogu lijepo sanjati,

- jer se ne mogu sretna buditi,

- jer zbog učenja moram luditi,

- jer mi se obrazi zacrvene od srama,

- jer mi je život vječna drama,

- jer su neki predmeti koma,

- jer samo želim otići doma,

- jer hoću uvijek vedra jutra,

- jer ne želim misliti na sutra,

- jer nisu u životu samo petice važne,

- jer riječi prijatelja mogu biti lažne,

- jer želim još dugo dijete biti,

- jer trebam na lijepe stvari misliti.

   Sve će u svoje vrijeme doći,

  djetinjstvo će brzo proći.

  Dosta je bilo pitanja svih vrsta,

  dosta je bilo upiranja prsta.

  Želim biti dijete sreće, vedro i živo,

  stoga na sav glas vičem:

  ISPITIVANJE JE ZA SVE KRIVO!

GROZDANA   VODANOVIĆ