Prema filmu u kojem su u središtu zbivanja bila djeca, a kojeg je osmislila vjeroučiteljica Marina Šimić, učenici su , uz svjedočenje odraslih, imali prigodu čuti i vidjeti mlade koji su u vrijeme razaranja Vukovara bili mala djeca, a sada su odrasli ljudi. Svjedočili su ratnim strahotama u kojima agresor nije imao milosti ni prema kome, koji je kršio sva ljudska i Božja prava, pisana i nepisana.

     Prvi školski sat bio je posvećen stradanju grada i  njegovih junaka jer se tako mogu nazvati svi oni koji ga nisu htjeli napustiti i ostaviti tako ranjenoga neprijatelju, dojučerašnjem bliskom susjedu.

     U svim učionicama postavljeni su panoi i napravljeni plakati koje su učenici uredili uz pomoć svojih razrednika, a na kojima su se našli zapisi i fotografije GRADA HEROJA. Na kraju su učenici, predstavnici svih razreda, zapalili 20 svijeća, po jednu za svaku godinu stradanja toga veličanstvenoga grada na obalama Dunava.